info@mojemjestoeu.ba

Blagodati prirode




Blagodati prirode

Kakav je to naš odnos s ekologijom? Sve počinje od nas pojedinaca, ali svi se trebamo posvetiti prirodi, jer ono što mi dajemo prirodi to ona nama uzvraća. Sve počinje iz ljubavi prema njoj. Trebamo se zapitati šta to zapravo možemo učiniti za okoliš jer o njemu trebamo često govoriti. Kada pričamo o ekologiji, trebamo se bazirati i na druge ljude, da li oni više utiču pozitivno ili negativno, ali prvo krenuti i početi raditi na sebi i zapitati se kakav je to naš stav prema tome svemu i šta mi to radimo kako bi se smanjilo zagađenje. Na mladima svijet ostaje pa tako generacije iza nas trebamo potaknuti da čuvaju sve te ljepote koje je naš Gospodar stvorio. Inače, kažu da se u prošlost ne trebamo vraćati, ali što se tiče prirodnih ljepota trebali bismo se dosta vratiti. Volim uživati u svim tim ljepotama koje nam priroda pruža, čistom zraku, različitim cvrkutima ptica, a posebno me dojmila ptica fazan malo manje zbog svog glasa, ali više zbog njenih šara. Također, sjediti, razmišljati pored neke rijeke i slušati njeno žuborenje, ali nažalost malo je takvih zbog ljudskog neobaziranja.

Ja lično, kao i svi drugi ako vidimo nekog čovjeka da ne poštuje ekološka pravila možemo mu ukazati na grešku, ali možda neko nije svjestan na to što radi zbog nekih zdravstvenih problema i sl., ne znamo kako neko shvata neke stvari. Po meni jedan od najlogičnijih načina i mogućih za realizirati je pokretnja za čišćenje okoliša jer ako ljudi ne razumiju riječi, barem će slijediti djela i povećati će se svijest da za otpad postoje kante koje su namijenjene za to i da su rijeke ljepše kada mogu slobodno “disati”. Više puta sam učestvovala u zajedničkom čišćenju prirode, parka u kojem je naša prirodna izvorska kisela, školskog dvorišta itd. Nažalost i na prelijepim planinama u našoj Bosni i Hercegovini vidim neke manje otpatke, što me baš potrese jer te sitnice su velike, ali kada poberem ili nekoga vidim da je isto učinio to me ispuni što se uradi za prirodu jer znam da smo nešto postigli iako se nama čini malo. Obnova ekologije počinje malim uništenjem smeća, a ne prirode.

Čistoća je dio nas i onako kako se brinemo o svojoj ličnoj higijeni i prostoriji u kojoj živimo tako se trebamo brinuti i o prirodi, jer šta nam sve znači ako ćemo udisati zagađen zrak. Svojim vlastitim trudom i izdvajanjem vremena možemo promijeniti svijet na bolje čineći dobra djela poput smanjenja bespotrebnog uništavanja biljaka, bez ubijanja životinja i uništavanja njihovih staništa, adekvatnog odlaganja otpada. Trebamo saditi drveće, pogotovo u šumama kako bi nadomjestili štetu koja je počinjena jer ljudi sijeku šumu kako bi se grijali iako je to po zakonu zabranjeno. Upravo čuvanjem šume čuvamo i životinje koje tu žive, zelene površine za čajeve, gljive itd. Neki ljudi i zarađuju od šumskih plodova. U par prilika vidjela sam dvije bare u kojoj su ribice, male žabice i žabe. Bilo mi je zanimljivo malo ih i posmatrati, a još zanimljivije kako su tu jedno vrijeme, a već drugo ih nema jer voda nestane, još uvijek mi je to misterija.

 

“Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete.“

 

Volim prirodu i da istražim svaki njen dio, a što se tiče drveća, zanimljivo mi je kalemiti voćke. Poslanik, s.a.w.s., je rekao: “Kada bi nastupio Sudnji dan, a u ruci nekog od vas bude sadnica, ako bude u mogućnosti da je zasadi, neka to učini.” Rijeke i šume su naša prirodna blaga, a sve više presušuju radi vegetacije, ali to možemo i moramo sačuvati. Mi kao čovječanstvo možemo od šuma i rijeka napraviti idilu, parkove…

Prema prirodi se trebamo ophoditi kao najbližem prijatelju jer samo tako možemo spriječiti već poprilično loše stanje, a kada pomislimo da mi kao pojedinac ili kao grupa nemamo nikakvog uticaja i kada posustanemo trebamo samo da smo svjesni da je Allah, dž.š., uvijek tu i da je On našanajveća podrška i izvor snage u ovim teškim iskušenjima. U stvaranju Nebesa i Zemlje, u smjeni dana i noći, u nastajanju života i smrti, u promjeni godišnjih doba, jasno se prepoznaju ajeti i vide znaci Allahove moći i Njegove milosti. U vremenu proljetnog buđenja i rađanja prirode, čovjeku se pruža prilika da vidi, osjeti i potvrdi znake Božije svemoći. Samo je On Jedini koji iz neživog stvara živo, a iz živog neživo. „Dokaz im je mrtva zemlja i Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu.“ (36:33)

Sve je tako ekoLogično.

 

Piše: Fatima Vuković